Psihoterapijski pravac

• Osnovne informacije-

Transakciona  analiza

Transakciona analiza ( TA )  je model i način za razumijevanje ljudske ličnosti, međuljudskih odnosa i komunikacije.

Tokom pedesetih godina dvadesetog vijeka uočava se razvoj različitih psihoterapijskih škola i pravaca.

Erik Bern, psihijatar, sa dugogodišnjom psihoanalitičkom edukacijom prateći tadašnji razvoj nauke i medicine (proučavanja značaja ranih uticaja i afektivnog vezivanja kod djece i životinja, neurologije, neuropsihologije i opšte teorije sistema i komunikacije), sa željom da promijeni uobičajeni način kauč-terapije (kroz slobodno asociranje) formuliše nove koncepte  strukture i dinamike ličnosti, kao i komunikacije među ljudima.

Bernova zamisao je bila da stvori vizuelno i imaginativno jasne koncepte koje će ljudi moći sponatno da prihvate i koriste jer će relativno lako shvatiti neke suštinski kompleksne ideje i relacije.
Tada  izniče transakciona analiza i njeni osnivači razvijaju svoju terminologiju: koncept ego stanja, transakcija, igra, reket-osećanja, skript i životne pozicije, pozivajući ljude da obrate pažnju na sebe tokom komunikacije.  Poseban osvrt dat je opisu duplih transakcija, u kojima osoba izražava poruke kako na manifestnom (socijalnom), tako i na latentnom (psihološkom) nivou, nesvjesna da se time otvaraju mogućnosti za razne obrte i zabune.
Ubrzo se iz opštih ideja formulišu tri smjera koja izrastaju u popularne TA psihoterapijske pravce: klasični, reparenting i redecision. Vremenom, razvojem pravca, uočava se da od navedenih pravaca izrasta niz različitih integracija izmedju postojećih TA ideja i drugih vrsta terapija.
Od početnih integracija TA modela sa humanističko-egzistencijalističkim pravcima, geštalt terapijom, psihodramom, tjelesnom terapijom itd, već krajem sedamdesetih se javljaju nove integracije sa  trendovima u okviru psihoanalitičke tradicije .

Nagli razvoj neuro-nauka i praćenje ranog razvoja djece utiču da se iznova preispituju bazične postavke i osavremenjuju novim saznanjima.

Transakciona analiza je teorija ličnosti i sistematska psihoterapija ličnog razvoja i izmjene ličnosti. Ona je izuzetna po dubini teorije i širokom spektru primjene.

Kao teorija ličnosti, TA nam daje predstavu o tome kako su ljudi psihološki struktuirani koristeći tročlani model ego-stanja. TA donosi i teoriju komunikacije koja se može proširiti sa interpersonalne komunikacije na analizu sistema i organizacija. TA nam nudi teoriju razvoja djeteta. Koncept životnog skripta objašnjava kako naši sadašnji obrasci ponašanja vode porijeklo iz djetinjstva. TA nam objašnjava kako i zašto možemo, kao odrasli, nastaviti da ponavljamo strategije koje smo razvili u djetinjstvu, čak i kada one proizvode rezultate koji su samo-poražavajući ili bolni. Time TA obezbeđuje i teoriju psihopatologije.

U oblastima primjene, TA nudi sistem psihoterapije koji može biti korišten individualno, grupno, u parovima i porodično, kako bi tretirala sve tipove psiholoških poremećaja, od svakodnevnih životnih problema do teških psihoza. TA se takođe koristi u obrazovnim ustavnovama kako bi pomogla nastavnom osoblju i učenicima da ostvare punu komunikaciju i da izbjegnu neproduktivne konfrontacije, u obuci rukovodećeg osoblja i u analizi organizacija, a koriste je i socijalni radnici, policija i vlasti za kontrolu uslovnog otpusta iz zatvora, pa i sveštenici.

TA može biti korištena u svakoj oblasti u kojoj postoji potreba za razumijevanjem pojedinaca, njihovih relacija i komunikacije.

Ključne ideje u TA

1. Model Ego Stanja (ROD Model): Ego stanje je grupa povezanih ponašanja, misli i osjećanja, način na koji ispoljavamo dio svoje ličnosti u datom vremenu. Transakciona analiza opisuje tri ego stanja: Odrasli (ponaša se, misli i osjeća u odnosu na to što se događa oko mene, ovdje i sada), Roditelj (ponaša se, misli i osjeća na načine koji su kopija jednog od mojih roditelja ili drugih roditeljskih figura), i Dijete (ponaša se, misli i osjeća onako kako sam ja navikao da se osjećam kad sam bio dijete). Kada koristimo model ego stanja za razumijevanje ličnosti, upotrebljavamo strukturalnu analizu.

Ne postoje univerzalni obrasci ego stanja. Svako stanje se drugačije ispoljava kod svake ličnosti, već prema iskustvima iz djetinjstva, mentalitetu, intelektu i porodičnom nasljeđu.

* Roditelj je ego stanje u kome ličnost postupa, osjeća i misli podsvjesno oponašajući svoje roditelje ili roditeljske figure. Ponaša se onako kako su radili roditelji.

* Odrasli je ego stanje u kome ljudi postupaju, osjećaju i misle u skladu sa onim što se zbiva ovdje i sada, koristeći sve svoje mogućnosti sa iskustvom koje ga vodi kao odraslo ljudsko biće. Tada postupamo prema objektivnoj procjeni stvarnosti. To je idealno ego stanje.

* Dijete je stanje u kome osoba postupa, osjeća i misli kao što je to činila u djetinjstvu. Na primjer, kada loše procjene njen rad, može da reaguje gledajući u pod, osećajući stid ili bijes, kao što je radila kao dijete kada bi je odrasli grdili.

2. Transakcije, Stroukovi, Struktuiranje vremena: Ja se mogu obratiti tebi iz bilo kojeg od mojih ego-stanja, i ti mi isto tako možeš uzvratiti. To je razmjena transakcija. Transakcija je jedinica za komunikaciju. Osobina TA je da koristi model ego-stanja da bi analizirana sekvence transakcija. Kada ti i ja razmjenjujemo transakcije, ja ti šaljem signal da sam te prepoznala (prihvatio) a ti mi uzvraćaš to prepoznavanje; svaki akt priznavanja je Strouke. Ljudima su potrebni stroukovi da bi održali svoje fizičko i psihičko blagostanje. Kada ljudi razmjenjuju transakcije u grupama ili parovima, oni koriste vrijeme na razne specifične načine koji se mogu prikazati i analizirati; to je analiza struktuiranja vremena .

3. Životni scenario (skript): Svako od nas još u djetinjstvu napiše za sebe svoju životnu priču; većina toga se napiše do sedme godine, iako je možda malo prepravimo u toku adolescencije. Kao odrasli, obično nismo više svjesni životne priče koju smo za sebe napisali, iako je vrlo vjerovatno da je vrlo dosljedno živimo. To je naš životni scenario. Analizom scenarija mi shvatamo kako ljudi mogu nesvjesno sami sebi praviti probleme i kako se treba postaviti da bi riješili te probleme.

4. Diskaunt, Redefinisanje, Simbioza: Ponekad poremetimo svoju percepciju stvarnosti da bi se uklopila u naš skript; to je redefinisanje. Jedan od načina da osiguramo da svijet izgleda kao da se uklopio u naš skript je to da nesvjesno, nenamjerno selektivno ignorišemo informacije koje se ne uklapaju; to se zove diskaunting (otpisivanje). Kao odrasle osobe, možemo dospjeti u relacije sa drugim ljudima bez svijesti o tome da one u stvari ponavljaju relacije koje smo imali kao djeca sa svojim roditeljima. Kada se to dogodi, i kada dvoje ljudi funkcionišu kao da imaju samo tri ego stanja između sebe umjesto šest koliko bi trebalo ( jer svaka osoba ima svoja tri ego stanja ), to označavamo simbiozom.

5. Reket, Kuponi i Igre: Kao djeca primetili smo da su neka naša osjećanja bila ohrabrivana, dok su druga bila zabranjivana. Da bi dobili svoje stroukove možda smo bez svjesne namjere odlučili da osećamo samo dozvoljena osjećanja. Kada kao odrasle osobe nastavimo da prikrivamo svoja autentična osjećanja,  osećanjima koja su nam bila dozvoljena kao djeci, takva substituisana osećanja (koja koristimo da bi dobili stroukove koji nam trebaju,) nazivamo reket osjećanjima. Ako osjetimo reket osjećanja i sačuvamo ih za kasnije, umjesto da ih izrazimo na vrijeme, kaže se da skupljamo kupone (markice). Igra je sekvenca transakcija koja se ponavlja i u kojoj obe strane završavaju tako što osjećaju reket osjećanja.

6. Autonomija: Da bi realizovali svoje potpune potencijale moramo da usavršimo svoje strategije za bavljenje životom koje smo usvojili u mladosti. Moramo se pomjeriti izvan scenarija i osvojiti autonomiju.

Sredstva TA su napravljena da pomognu ljudima da postignu autonomiju. Komponente autonomije su svjesnost, spontanost i sposobnost za bliskost sa drugim ljudima.

Filozofija transakcione analize

Filozofske pretpostavke Transakcione analize su:
•      Ljudi su OK.
•      Svako ima sposobnost da misli.
•      Ljudi odlučuju o svojoj sudbini, i te odluke se mogu mijenjati.

Iz tih pretpostavki slijede dva osnovna principa prakse TA:
•      metod ugovora ističe da TA analitičar i klijent preuzimaju zajedničku odgovornost za postizanje promjene koju klijent želi da postigne, i
•      otvorenost komunikacije znači da klijent i analitičar treba da imaju potpunu informaciju šta se dešava u njihovom zajedničkom radu.

Transakcije i strokovi su važni pojmovi transakcione analize.

Transakcije su tok komunikacije. Obavljaju se istovremeno na izričitom i psihološkom nivou. Uzmimo kao primjer sladak, brižan glas sa sarkastičnom namjerom. Da bi se razumjela komunikacija, potrebno je tumačenje i verbalnog i neverbalnog sadržaja.

Strokovi su priznanje, pažnja ili reakcije koje jedna ličnost pruža drugoj. Strokovi mogu biti pozitivni (tople malje) ili negativni (hladne bodlje). Ljudi žude za strokovima i u nedostatku pozitivnih traže makar negativne.

Ličnosti vrše i trpe pritisak da komuniciraju kroz određeno ego stanje.

Transakcije mogu biti recipročne ili komplementarne, unakrsne, dvostruke ili prikrivene.

Recipročne transakcije su one u kojima se svaka osoba obraća ego stanju u kome se druga osoba nalazi.

Greške u komunikaciji često posledica unakrsnih transakcija kada se ljudi obraćaju drugačijem ego stanju od od onoga u kome se ona drugi zaista nalazi. Na primjer: pitate nekog, kao Odrasli Odraslog je li ispunio neku obavezu a on vam odgovara kao Dijete koje se buni protiv nametnitih obaveza Roditelja.

Dvostruke transakcije su one kod kojih se izričita komunikacija odvija paralelno sa prikrivenom psihološkom transakcijom. Tu govor tijela odaje pravo značenje. Na primjer, neko riječima odraslog kaže: Hajde da se bacimo na taj posao, a istovremeno namigne kao Dijete koje poziva na zabušavanje. Drugi, također, riječima odraslog, odgovara: Naravno, uzvračajući kao Dijete migom na mig.

Roditeljske zabrane

Transakciona analiza otkriva 12 osnovnih naloga (zabrana) koje, pod pritiskom porodice, ljudi ugrađuju u svoj skript.

– Ne budi (nemoj da postojiš),

 – Nemoj biti ono što jesi,

– Nemoj biti dijete,

– Nemoj da odrasteš,

 – Ne čini to nikad u svom životu,

– Ne čini ništa,

 – Ne budi važan,

– Ne pripadaj,

– Nemoj biti blizak,

– Ne budi dobro (nemoj biti zdrav),

– Ne misli,

– Ne osjećaj.

Te zabrane uvek su u negacijama i nikada nisu afirmativne.

Sa druge strane, djetetu se govori šta mora da radi, čini i to uvijek u vidu naređenja, a nazivamo ih driveri:

– Dopadni mi se, ugodi mi (dopadni se ljudima),

– Budi savršen,

– Budi jak,

– Trudi se ( radi naporno ),

– Žuri, požuri,

– Pazi, budi oprezan uvijek.

Stvarajući svoj skript dijete često žonglira pokušavajući da pomoću naloga zaobiđe zabrane. Zaključuje, na primjer: U redu je da živim (zaobilazi zabranu – nemoj da postojiš), ako se jako trudim.

Postoje i dozvole, koje su najvažnije za razvoj ličnosti:

1. Dozvola na postojanje.

2. Dozvola da se na originalan, sebi svojstven način iskuse senzacije, misli i osjećanja, bez obzira na to što drugi ljudi smatrali da osoba treba da misli ili osjeća.

3. Dozvola da se bude  svoga pola i godišta, sa potencijalima za rast i razvoj.

4. Dozvola da se bude emocionalno blizak sa drugim ljudima.

5. Dozvola da se bude svjestan svoje bazične životne pozicije.

6. Dozvola da se promijeni životna pozicija.

7. Dozvola da se bude uspješan u seksu i u poslu, odnosno da se sopstvena seksualnost i seksualnost drugih vrednuje.

8. Dozvola da se život smatra smislenim i vrijednim življenja.

Skirptovi mogu da pripadaju Tragičnoj, Herojskoj ili Banalnoj varijanti, u zavisnosti od njihovih pravila.

TA razlikuje šest načina za struktuiranje vremena pomoću davanja i primanja strokova:

– povlačenje,
– ritual,
– dokolica (razonoda),
– posao,
– igre,
– intimnost (prisnost)

Poredano je po snazi strokova, prisnost i igre daju najjače strokove.

Povlačenje – nema razmjene strokova.

Rituali su uzajamne, stereotipne serije transakcija. Sadrže serije strokova koji se razmenjuju između dvije strane. Ljudi mogu da upražnjavaju dnevni ritual od dva stroka tako da, kada se prvi put susretnu, pozdrave jedni druge sa Zdravo. Drugi mogu upražnjavaju imaju ritual od četiri stroka kao:

A: Zdravo!

B: Zdravo! Kako si?

A: Ide. Kako si ti?

B: Lijepo. Vidimo se.

Razonoda je serija uzajamnih, polu-ritualnih transakcija. Razonode nemaju skriveni cilj i obično se odvijaju između ljudi na istoj talasnoj dužini. Uglavom su površne i bezazlene. Raznode su vrsta čavrljanja.

Aktivnosti podrazumevaju da ljudi rade zajedno na zajedničkmom cilju. To može biti posao, sport ili nešto slično. Nasuprot razonodama, ovdje postoji cilj koji vodi interakciji. Strokovi se razmjenjuju u okviru saradnje i nisu lični već se odnose na aktivnost.

Igra su serije uzajamnih transakcija sa prikrivenim ciljem. Najčešće teče sve ka predvidivom cilju.

Prisnost je način struktuiranja vremena koja dozvoljava razmjenu najsnažnijih strokova bez igranja Igara. Inimnost se razlikuje od igara jer ovde nema skrivenog cilja, razlikuje se od aktivnosti jer nema drugog procesa koji definiše kontekst saradnje. Strokovi su lični, odnose se na drugu ličnost i često bezuslovni.

Životne igre Igre su veoma važan pojam za transakcionu analizu. Teoriju igara postavio je Eric Berne. Igre obično igraju Roditelj, Odrasli i Dete ego stanja i imaju često ustaljen broj igrača. Uloga pojedinca može da se mijenja i ljudi mogu da igraju više igara.

Bern je identifikovao veliki broj igara, sa primjedbom da, nezavisno od toga kada, gdje ili zašto ih neko igra, svaka igra teži veoma sličnoj strukturi. Postoje uloge, pravila i ciljevi igre.

Svaka igra donosi dobit (nadoknadu) onima koji je igraju, kao što su pokušaj da se izazove simpatija, zadovoljstvo, postigne osveta ili ostvari neka druga emocija koja obično pojačava životni skript. Lišiti igrače očekivane dobiti je način da se igra prekine.

Važan aspekt igre je broj igrača. Igre mogu biti dvostruke (igraju ih dva igrača), trostruke (igraju ih tri igrača) ili mnogostruke. Ukoliko razmatramo Igre, one mogu biti korisne i varijabilne.

Fleksibilnost: Sposobnost igrača da menjaju žetone igre (alatke kojima igraju). U fleksibilnoj igri igrači mogu da prelaze sa reči na novac, delove tela.

Upornost: Upornost kojom se ljudi drže svojih igara i otpor da ih prekinu.

Intenzitet: Lake igre se igraju relaksirano. Čvrste igre se igraju napeto i agresivno.

Po stepenu prihvaljivosti i moguće štete, igre su klasifikovane kao:

Igre prvog stepena su društveno prihvatljive u igračevom društvenom krugu.

Igre drugog stepena su igre koje bi igrači voljeli da sakriju, iako ne prouzrokuju nepovratnu štetu.

Igre trećeg stepena su igre koje mogu da nanesu tešku štetu jednoj ili više strana koje su u nju ušle.

Igre se takođe proučavanje po:

– Cilju,
– Ulogama,
– Društvenim i psihološkimn paradigmama,
– Dinamici,
– Prednostima za igrače (Dobici)

.
U svojoj knjizi „Koju igru igraš“ Bern opisuje sljedeće igre:

– Zašto ne ti, da- ali (Why don`t you, yes but),
– Da nije zbog tebe, da tebe nije bilo (If it weren`t for you),
– Zašto se to uvek meni događa? (Why does this always happen to me?),
– Pogledaj šta si me naterao da uradim (See what you made me do),
– Ti si me uvalio u ovo (You got me into this):
– Vidi koliko se trudim (Look how hard I`ve tried),
– Samo pokušavam da ti pomognem (I`m only trying to help you),
– Borite se ti i on (Let`s you and him fight),
– Uhvatio sam te, đubre jedno (Now I`ve got you, you son of a bitch),
– Žena bezrazložno viče silovanje ili preti da će vikati silovanje (A woman falsely cries rape or threatens to).

Bern je tvrdio da se igre ne igraju logički. Roditelj stanje jedne ličnosti može da igra sa Dijete stanjem druge, pre nego Odrasli sa Odraslim.

Svaka igra podrazumijeva uloge Progonitelja, Žrtve i Spasioca. Igrači mogu da mijenjaju ove uloge. Žrtva može da postane Progonitelj i stavlja prethodnog Prognitelja u ulogu žrtve ili Spasilac iznenada postaje Progonitelj (recimo, prebacivanje: Nikada ne cijeniš moju pomoć), ( Karpmanov trougao ).

Reket je strategija koja ličnosti omogućava da dozvoljenim osjećanjima prikriju osjećanja koja zaista imaju ali koja smatraju nedozvoljenim. Reket je set ponašanja i izabranih strategija naučenih i praktikovanih u djetinjstvu koja pomažu da se dožive osjećanja iz skripta. Ovo se događa uprkos vlastitim površnim negodovanjima i osjećanja povrijeđenosti, izvan svijesti i tako što se vidi kao krivica nekog drugog.

Ko je, recimo, izabrao životni skript „ljudi će te uvek iznevjeriti“, taj će se potruditi da doživi iznevjeravanje, uprkos tome što navodno negoduje protiv njega.

Reketi i igre su sredstva koje ličnost koristi da stvori okolnosti u kojima može slobodno da osjeti skrivena osećanja, povinujući se skritptu iz djetinjstva i ojačavajući ga. Ta sredstva su nadomestak za životnija i punija osjećanja Odraslog i za odogovor koji bi više odgovarao ovdje-i-sada situaciji.

Filozofija transakcione analize podrazumijeva da su ljudi OK, da svaka ličnost ima vrijednost, značaj, jednako pravo na uvažavanje. Svako (sa malo izuzetaka) ima pun kapacitet Odraslog da misli. Ljudi odlučju o svojoj životnoj priči i sudbini, i to je odluka koja može da bude promijenjena.

Sloboda od neprilagođenosti utisnute u Skript iz djetinjstva je potrebna da bi se čovjek oslobodio od neodgovarajućeg, neautentičnog postupanja i premještenih emocija, svega onoga što nije časna i poštena reakcija na sada-i-ovdje život.

Ciljevi promjene prema TA su autonomija (sloboda od skripta iz detinjstva), spontanost, prisnost, rješavanje problema kao suprotnost izbjegavanju ili pasivnosti, izlečenje kao ideal a ne tek napredovanje učenjem novih izbora.

Kakav je vaš životni scenario?

Životni skript je proces u kojem se definišemo, ali i sebe ograničavamo. Dokle god ga se držimo, život nam izgleda predvidiv. Cijenu plaćamo time što ne prihvatamo nove mogućnosti čak i kada znamo da su za nas one bolje.

„Životni skript – nesvjesni životni plan gde se ljudi osećaju kao žrtve zle sudbine, gdje da bismo se razvijali, treba da budemo fazno dozirano frustrirani.“

S. Milenković

Svako ljudsko biće je kreator svoje sudbine. Kao slavni scenaristi pišemo svoja lična scenarija, režiramo po tom scenariju svoj život dodjeljujući sebi glavnu ulogu i nikako ne odstupamo od njega pa ma koliko nam teško bilo. Još u svom ranom djetinjstvu biramo, kreiramo svoju životnu priču i nje se držimo tokom čitavog života, bez obzira na posljedice, kako bismo dokazali da smo u pravu, čak i po cijenu bola, prinude, samoporažavajućih postupaka… Skript je obrazac po kom poimamo svijet oko sebe.

Redefinišemo stvarnost kako bismo je prilagodili svom viđenju, ili pribjegavamo umanjivanju, proglašavamo nešto nevažnijim i bezvrednijim nego što jeste, ili glorifikujemo kako bismo prikrili nedostatke ličnog skripta.

„Pisanje scenarija“ počinje u detinjstvu

Životni skript (scenario) je teoretski koncept transakcione analize. Životni skript je ideja, naše stremljenje ka tome da stvorimo na nesvjesnom nivou plan kao priču koju izmislimo u djetinjstvu o sebi i svom životu koju se trudimo da slijedimo i da je kasnije u životu realizujemo. Drugim riječima, životni skript je lični životni plan koji smo razvili pod roditeljskim, porodičnim, socijalnim, kulturnim i religijskim pritiscima. Taj plan uglavnom stvaramo do sedme godine da bismo ga tokom čitavog života realizovali i njega predstavili kao svoju vodilju.

U kreiranju svog životnog scenarija praviti ćemo specifične skriptne odluke u vezi sa sobom, drugim ljudima i generalno čitavim svijetom. Na primjer, možemo da odlučimo da uvijek budemo dobra devojčica, dječak,  tiha, studiozna i bez zahtjeva itd.

Možemo, također, odlučiti da radimo baš kao i naši roditelji.. Ove skriptne odluke donose se kao odgovor na porodične i kulturološke poruke bazirane na dječijem vrlo limitiranom nivou i sa dječijim iskustvom. Ovo je nesvjesni ili narativni životni plan, priča koju sebi pričamo o mogućnostima koje imamo u životu vođeni dotadašnjim iskustvom i inputima koje smo dobili od roditelja i sredine. Pravimo plan koji će imati smisla i koji će nas zaštititi.

Kakav je moj lični scenario?

Životni skript je proces samo-definisanja i često samo-limitiranja na psihološkom planu kao i konstruisanja realnosti. Dokle god se držimo skripta život nam izgleda predvidiv. Cijena koju plaćamo je neprihvatanje novih mogućnosti čak i kada znamo da su za nas one bolje.

Sebi sada možete da postavite pitanje: kako izgleda vaš lični scenario? Jedan od načina da to saznate je da odgovorite na pitanje koji vam je omiljeni lik iz bajke ili mitologije. Koju ste priču najviše voljeli kada ste bili mali? Često djeca koriste bajke kao model za lične priče ili eksperimentišu sa različitim scenarijima.

Možete da pustite mašti na volju ili se vratite u tinejdžersko doba i sjetite se šta ste tada očekivali. Neki ljudi misle da nikada neće sresti nikog. To je njihova skriptna odluka da budu sami (being alone). Postoje ljudi koji u svom skriptu sebi dozvoljavaju više sreće nego drugi. Odatle i imamo klasifikaciju scenarija na pobjednička, gubitnička i banalna.

Pobednički scenario dozvoljava da osoba na kraju dobije to što želi (kao u mitu o Odiseju koji je na kraju našao put do kuće). Tako neki kao djeca razmišljaju da će se srećno udati i da će ispuniti sva svoja očekivanja u životu.

Gubitnički scenario je onaj koji se završava tako da osoba prepušta drugima da uzmu ono što žele. Npr: bez obzira na naporan rad i trud koji ulaže, neko nikada neće uspjeti. Ako neko živi ovakav skript može da upadne u ozbiljnu depresiju, da izgubi posao, i završi sjedeći kod kuće do kraja svog života.

Banalni scenario je onaj koji se gradi na mediokritetu, gde se ništa ne dobija i nema šta da se izgubi. Ovakav skript, gdje neko radi naporno, dosta da radi do kraja života, ali da ima osećaj da zapravo ništa i nije uradio. Supružnici i prijatelji mogu da ostanu emocionalno distancirani i jedan od partnera može da se osjeća neispunjeno i usamljeno.

Oslobođeni skripta – rekreacija scenarija

Kakav god da je scenario koji smo u detinjstvu sebi zacrtali, čak i da je Pobjednički scenario, to je i dalje model mišljenja i ponašanja koji nam donekle ne dozvoljava da istražimo sve svoje mogućnosti. Idealno je dakle da postanemo, da se oslobodimo scenarija ili da ga osnažimo. Na primjer, pojedinac može da nastavi mnogo da radi i da mu veliki rad donese uspjeh, kao i da nauči da bude emocionalno bliži i da sebi dozvoli da se malo zabavi.

Oslobađanjem od skripta mi dobijamo autonomiju.

Autonomija je ponašanje, mišljenje i osjećanje u direktnoj vezi sa ovdje-i-sada stvarnošću više nego reakcija na stvari bazirane na uvjerenjima skripta. U autonomiji se manifestuje spontanost, intimnost i svjesnost, a to je zapravo mogućnost da živimo sada-i-ovdje.  Također, odrasli imaju odgovornost za djecu narednih generacija. Mi treba da pomognemo našoj djeci da napišu svoja životna scenarija kojima će ispuniti svoje živote. Uporedite ova dva skripta:

1 . „Nikad ništa od tebe. Uvijek ćeš biti gubitnik. Nikada nećeš imati novca, itd“
2. „Uspjet ćeš. Možeš da budeš uspješan kao bilo ko drugi. Vjerujem u tebe, ti to možeš…“.

Nema sumnje u to koji scenario će više pomoći djetetu da uspije u životu. Svako ko je imao velika postignuća u životu, u svom djetinjstvu imao je pored sebe nekog ko je u njega vjerovao i ko mu je govorio da će jednog dana nešto od njega biti, da će uraditi nešto veliko.

I naravno, jednom kada shvatimo svoj nesvjesni plan tada možemo i da ga mijenjamo. Odluku o životnom scenariju donosimo kao djeca. Kao odrasli možemo da promenimo mišljenje. Šta god odlučili o sebi i svom životu kao djeca, odluke su donijete sa jako suženih, dječijih perspektiva. Ono što nam se u tom uzrastu činilo kao životna istina često nije tako. Iz ove perspektive i sa ovim životnim iskustvom dozvoljene su promjene. Ono što smo kao djeca kreirali, kao odrasli možemo da kreiramo ponovo. Kao odrasli imamo slobodu da pišemo lične priče i da se zabavljamo dok to radimo!


Izvor: „TA Today“

Ian Stewart,Vann Joines

Lifespace, USA, 2012