INTEGRATIVNA PSIHOTERAPIJA KAO PSIHOTERAPIJSKI PRAVAC
Integrativna psihoterapija je psihoterapijski pravac koji se počeo intenzivno razvijati 60-tih godina 20. stoljeća, kao izraz potrebe da se čovjeku priđe na holistički način i pruži podrška njegovim egzistencijalnim i višim socijalnim potrebama, uz otvorenost za ljudsku različitost koju u psihoterapijski odnos donose i klijenti i psihoterapeuti.
Integrativni pristup povezuje različite psihoterapijske škole i teorije, psihodinamsku, humanističku, kognitivno-bihevioralnu, sistemsku i egzistencijalnu u jedinstven okvir koji se prilagođava svakoj osobi, njenoj ličnoj priči i kontekstu života.
Tragom povijesnog razvoja integrativne psihoterapije, a posebno temeljem osobne edukacije u koju je prije više od 20 godina počela ulagati i do danas ulaže, psihoterapeutkinja dr. sc. Mirela Badurina okupila je tim liječnika, psihologa, sveučilišnih profesora i psihoterapeuta. Temeljem znanstvenih istraživanja tijekom 2013. godine, kolegica Mirela Badurina je podigla svijest o nedostatku psihoterapijskih usluga u BiH i postala osnivačica i direktorica psihoterapijske asocijacije za bosansko-hercegovačku integrativnu psihoterapiju za djecu i adolescente.
BHIDAPA, akronim putem kojega je Asocijacija od 2014. godine poznata u javnosti preko svog prvog europski akreditiranog edukacijskog programa iz dječje i adolescentne integrativne psihoterapije (Bosansko-hercegovačka integrativna dječja i adolescentna psihoterapijska asocijacija), od svojih je početaka bila posvećena promociji i zaštiti mentalnog zdravlja razvojno najosjetljivije grupe – djece i mladih. U svom daljem razvoju, primjenjujući principe integracije psihološkog, medicinskog, biološkog, sociološkog i antropološkog znanja o čovjeku, akreditirala je nove programe koji nisu tretirali samo djecu i adolescente, već i odrasle, kao nezaobilazni dio dječjeg i mladenačkog neometanog razvoja. Temelj atribucije „psihološki, medicinski, sociološki…“ pri tome nije samo stručni pristup mentalnom zdravlju, već i znanstveni pristup stručnim znanjima koji osiguravaju psihologija, bio-medicinske znanosti, sociologija, antropologija i sl.
Znanstveno istraživanje iz 2013. godine (Badurina, M. (2013). Mentalno zdravlje djece rane adolescentne dobi. Pregled: časopis Za društvena Pitanja / Periodical for Social Issues, 2(2), 67–92. Retrieved from https://pregled.unsa.ba/index.php/pregled/article/view/269) pokazalo je dva alarmantna podatka: svako četvrto dijete bilo je u potrebi za psihoterapijskom intervencijom, a istodobno Bosna i Hercegovina nije raspolagala adekvatnim brojem profesionalaca koji bi ovim potrebama mogli odgovoriti. BHIDAPA je, dakle, istraživačkim i visoko-stručno definiranim djelovanjem išla jasno zacrtanim putem profesionalizacije psihoterapije i postala asocijacija koja okuplja sve profesionalce za rad s ljudima, razlikujući razine na kojima se prepoznaju određene licence koje govore: (1) o polaznicima edukacije kao profesionalcima u procesu cjeloživotnog obrazovanja (svi zainteresirani za male edukacijske programe u svrhu ličnog razvoja), (2) polaznicima dodatnog ili dopunskog stručnog educiranja (profesionalci koji rade na svom kontinuiranom profesionalnom razvoju), (3) polaznicima programa za licencirani psihoterapijski rad s klijentima (psihoterapeuti za rad s djecom, mladima, odraslima), (4) o profesionalcima s licencom za supervizijski rad s psihoterapeutima (stalna postava BHIIDAPA članova/djelatnika), te (5) o profesionalcima s licencom za predavački i mentorski rad s polaznicima edukacija (stalna postava BHIDAPA članova/djelatnika).
Ovako razrađena ideja Asocijacije narasta u razdoblju od 2014-2025, kada se pored ranije osnovanog Interdisciplinarnog terapijskog centra za zaštitu djece, adolescenata i obitelji osniva i Akademija za psihoterapiju s 4 paralelna studijska specijalistička programa: Integrativna psihoterapija za djecu, Integrativna psihoterapija za adolescente, Integrativna psihoterapija za odrasle i Specijalistička edukacija iz seksualnog zdravlja, terapije i savjetovanja.
Postojeći ugled BHIDAPA – EAPTI (Europski Akreditivan Psihoterapijski Trening Institut) od EAP-a (European Association for Psychotherapy), je u vremenu stekla kroz deset strukovnih oblasti koje njeguje, zahvaljujući visokoj radnoj kvaliteti i pregalaštvu lokalnih nositelja BHIDAPA aktivnosti, kao i doprinosu lokalnih i međunarodnih stručnjaka iz oblasti psihoterapije, medicine, neuroznanosti, psihijatrije, psihologije, pedagogije, andragogije, sociologije i socijalnog rada. Načela koja nas vode su: poštovanje, povjerljivost (uz izuzetak sumnje na zlostavljanje ili zanemarivanje), kompetencija, odgovornost, integritet i dobrobit klijenta. O detaljima aktivnosti BHIDAPA i Akademije za psihoterapiju detaljnije se može informirati putem linka https://akp.ba/wp-content/uploads/2025/03/BHIDAPA-BROSURA-A5-FINAL-web.pdf.
ETIKA U RADU – NAŠE PROFESIONALNO OPREDJELJENJE
Razumijevanje radne etike
Integracija različitih terapijskih pravaca ključna je za BHIDAPA edukacijske programe, koristeći relacijski i holistički pristup koji obuhvaća emocionalnu, duhovnu, kognitivnu, bihevioralnu i fiziološku razinu osobe. Ovaj pristup promiče fleksibilnost i pruža sveobuhvatan tretman s ciljem maksimiziranja kvalitete života i funkcioniranja u svim aspektima.
Integracija je proces kojem se terapeuti trebaju posvetiti ne samo u odnosu s drugima, već i odnosu prema sebi, tako da je fokus i na njihovoj osobnoj integraciji (primjerice, integraciji različitih profesionalnih uloga i uloge psihoterapeuta). Psihoterapija djece, adolescenata i odraslih zahtijeva dodatno obrazovanje terapeuta i prilagodbu vještina prema specifičnim potrebama djece, adolescenata i njihovih obitelji ili odraslih iz drugih eko-sustava razvoja.
BHIDAPA Akademija za psihoterapiju je predana poštivanju, podržavanju i promociji prava na jednakopravnost i različitost u svim aspektima rada (edukacijski, terapijski, supervizijski i istraživački) i među svim našim članovima, suradnicima i korisnicima. Time jasno šaljemo poruku da ne postoji važnija i manje važna djelatnost u sklopu psihoterapijskog rada – profesionalni fokus svakog našeg člana na ulogu terapeuta, istraživača ili edukatora stvar je osobne preferencije, ali u svakoj od tih uloga mora se poštivati profesionalni kodeks.
Izjava o poštivanju jednakosti i različitosti utemeljena je na Zakonu o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, ali pored odredbe koja govori o pravima svakog čovjeka da ne bude ugrožen zbog svoje rase, nacionalne i etičke pripadnosti, jezika, uvjerenja, sposobnosti, spola, rodnog i vjerskog opredjeljenja, političkih stavova, etička orijentacija BHIDAPA Akademije za psihoterapiju snažno se orijentira poštivanju profesionalne standardizacije u okviru psihoterapijske profesije. Otvorenost za polaznike edukacija bez obzira na njihovu prethodnu formalnu izobrazbu, ne znači ne postojanje zahtjeva koji su neophodni da bi netko, pored prirodnog dara za rad s ljudima, dokazao i svoju stručnu osposobljenost za ovu vrstu profesije. Psihoterapijska propedeutika kao i kasnije 4,5 godišnje obrazovanje izraženo putem europskog kreditnog sistema ocjenjivanja govori o ovom standardu kvalitete.
Time BHIDAPA i Akademija žele ne samo educirate kvalitetne stručnjake, već i napraviti razliku između psihoterapije kao zanimanja i psihoterapije kao profesije. S jedne strane etika je shvaćena kao pristanak na određeni standardizirani, akreditirani program, obavezan za sve polaznike studijskih grupa, a s druge stoji etika moći predavača, mentora i supervizora u komunikaciji s polaznicima. Dok njegujemo etiku polaznika koji su svjesni ozbiljnosti procesa profesionalizacije psihoterapijske djelatnosti, želimo svojim djelovanjem podržati i graditi etiku profesije, a ne etiku zanimanja.
Ovdje navodimo neke karakteristike etike profesije:
- Za sve aktivnosti u psihoterapijskoj, edukacijskoj, supervizijskoj i istraživačkoj domeni neophodno je postojanje teorijske osnove utemeljene priznatim znanstvenim imenima u povijesti i suvremenosti – svi studijski programi kao i individualni radovi polaznika tijekom i na kraju edukacije trebaju imati ne samo narativ o uspjehu u psihoterapijskom postupku, već i teorijsku utemeljenost tog postupka.
- Društvene vrijednosti na globalnoj razini od izuzetnog su značaja za profesionalni razvoj – naša povezanost s lokalnom i internacionalnom profesionalnom zajednicom govori o ovom značaju za rad BHIDAPA i Akademije.
- Edukacija, iako pripada poslijediplomskom obrazovanju i nije u registru javnog sveučilišnog korpusa, dugotrajna je (4,5 godine), specijalizirana je (fokusirana na znanstvenu i praktičnu djelatnost psihoterapije), integrativna (povezuje različite škole i pravce bez isključivanja ili omalovažavanja) i ne robuje subkulturi (profesiji iz koje polaznik edukacije dolazi).
- Motivacija za rad djelatnika i članova BHIDAPA i Akademije, kao i vanjskih suradnika, temelji se na potrebi odgovora na zahtjeve tržišta rada (edukacijski programi imaju svoju upotrebnu vrijednost na tržištu rada), a zatim na međusobnoj povezanosti i poštivanju svih članova. Etika pripadanja profesiji, a onda instituciji stavlja u prvi plan važnost čovjeka, a ne korporacije.
- Sloboda i autonomija svih članova (djelatnika i polaznika) su definirane pravnim dokumentima kao osnovom za izgradnju međuljudskih odnosa. Pravne odredbe shvaćamo kao minimum zahtjeva koji dozvoljavaju zajednički rad, a granice definiramo u međuljudskim odnosima, u relaciji i procesu razgovora, pregovora i dogovora.
- Briga o poslu je dugoročna i stalna – tjedni stručni sastanci, pored susreta kroz edukacije i ostale aktivnosti svjedoče o prisustvu ove brižnosti.
- Smisao za suradnju vidljiv je u spremnosti za pregovore o različitim konceptima koji članovi i djelatnici donose kao svoju osobnost u svim terapijskim, istraživačkim i edukacijskim aktivnostima: teorijskim orijentacijama, pristupu polaznicima, procjeni postignuća, definiranju socijalne distance i sl.
- Etički kodeks je definiran, ali nikad konačan dokument, baš kao i svi drugi dokumenti definirani u jednom trenutku djelovanja. Etičnost u ovom smislu živimo stalnim preispitivanjem postojećih okvira za djelovanje, dopunama ili odustajanjima od načela za koja vidimo da su ugroza, posebno za klijente i polaznike studijskih programa.
Kako je vidljivo iz ovog pregleda, profesionalnu etiku ne definiramo samo iz etike moći, odnosno upozoravanjem na moć znanja koja se može zloupotrijebiti u ulozi psihoterapeuta u kontaktu s klijentom – čini nam se da je psihoterapijska zajednica, koliko god razjedinjena ili objedinjena bila na prostoru BiH, dosta dobro savladala ovaj pojam etike u radu s ljudima, barem u teorijskom smislu. Naša je misija dati doprinos etici u psihoterapiji svojim djelovanjem u jednoj važnoj „slijepoj pjezi“ u oblasti psihoterapije, a to je profesionalizacija poziva psihoterapeuta. Koliko u edukaciji poučavamo o etici u radu s ljudima, toliko primjerom poučavamo o načelima profesionalizacije gdje god je to moguće.
Etičke dileme koje susrećemo u praksi?
Cilj nam je stvoriti okruženje u kojem se sve osobe, bez obzira na spol, nacionalnost, rasu, vjersku pripadnost, političke stavove, seksualnu orijentaciju, status u odnosima ili dob, imaju priliku doseći svoj puni potencijal.
Osnovna etička dilema unutar tog cilja je postavljanje granica prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja i razlikovanje općeljudskih vrijednosti (elementi koje promatramo relacijski u kontekstu – definiranje Ja u odnosu na Ti) od osobne estetike recepcije ( sviđa mi se – ne sviđa mi se).
Ovdje ne govorimo samo o odnosu psihoterapeut-klijent, već i o kolegijalnim odnosima, prisustvu licemjerja ili neodgovornog procjenjivanja unutar terapijske zajednice.
Naša je orijentacija usmjerena suočavanju sa izazovima pred kojima postavljamo pitanje „što mogu/možemo sada učiniti za opću dobrobit“, a ne kritici postojećeg.
Naš koncept etičkog odnosa s klijentima, zajednicom i sistemom?
Prije svega, taj etički odnos podrazumijeva da općenito ne kritiziramo, ni sebe ni druge. To znači da razumijevamo da svaki pojedinac i svaka skupina ima pravo živjeti svoj svijet kvalitete, ali i da svatko od nas ima pravo i dužnost definirati svoju distancu s koje pristaje u toj kvaliteti odgovorno sudjelovati.
Etički odnos definiran je razumijevanjem, ali ne i pravdanjem postupaka. Etički odnos ne traži nužno ispriku, ali zahtijeva promjenu ponašanja.
Etički odnos koji gradimo jedni prema drugima, prema kolegama drugih orijentacija i pravaca, drugih institucija, kao i odnos prema našim polaznicima i klijentima označen je (1) radoznalošću u kojoj pitamo o svijetu kvalitete drugog čovjeka, (2) empatijom koja ne znači nužno i prihvaćanje i (3) samozastupanjem u kojemu smo odlučni zauzeti se za sebe i pored pitanja o tome koliko je to povreda drugima.
Etički odnos nije odbrana vlastitih vrijednosti po svaku cijenu – on je prije svega karakteriziran preispitivanjem sebe.
Sistem može imati i ima niz nesavršenosti – naša je zadaća ponuditi najbolji dio svoje osobnosti za dotjerivanje postojećeg, ali ako sistem ne odgovara na ponudu, tražimo način da kroz drugi rukavac u delti moguće potpore ostvarimo ono što uslijed svog znanja i profesionalnosti nudimo kao dobro zajednici i pojedincima.
