Etika u psihoterapiji nije samo skup pravila koje terapeut poštuje – ona je način razmišljanja,
djelovanja i bivanja u odnosu. U kognitivno-bihevioralnoj tradiciji (KBT), etika je duboko
povezana sa svjesnošću o uticaju naših misli, uvjerenja i ponašanja – kako na klijente,
tako i na širi sistem u kojem radimo.
Etika kao refleksivna praksa
KBT terapeuti uče da svaka misao ima posljedicu, a svaka odluka odražava vrijednosti koje
stoje iza nje. Zato etika u KBT-u nije statičan skup principa, već dinamičan proces
refleksije o vlastitim interpretacijama, granicama i izborima.
Terapeut se u ovom pristupu stalno vraća pitanju:
„Šta vodi moju odluku – kognicija zasnovana na dokazima ili automatska pretpostavka?“
Ovakav pristup razvija profesionalnu poniznost i povećava sposobnost za samoprovjeru —
ključne etičke kompetencije koje sprečavaju rigidnost i moralne zamke.
Najčešće etičke dileme u KBT praksi
KBT rad je strukturiran, transparentan i empirijski orijentisan, ali upravo zbog toga može
donijeti specifične dileme.
Granice u odnosu – koliko biti direktan, a koliko zadržati prostor za klijentovu
autonomiju?
Odgovornost i samoodržanje – gdje je granica između profesionalne empatije i
sagorijevanja?
Kontekstualni pritisci – kako zadržati etičnost u sistemima koji su često
preopterećeni administracijom, kratkim rokovima i ograničenim resursima?
KBT nas podsjeća da svaka dilema ima i svoju kognitivnu komponentu – način na koji o
njoj mislimo oblikuje naše ponašanje. Prepoznavanjem iracionalnih uvjerenja („Moram
uvijek biti dostupan“, „Ne smijem pogriješiti“) terapeut može razviti fleksibilniji i
realističniji pristup etičkim odlukama.
Etički odnos s klijentom, zajednicom i sistemom
Za KBT terapeuta, etički odnos znači transparentnost, saradnju i jasnoću u granicama.
Klijent se posmatra kao aktivni učesnik u procesu, ne kao pasivni primatelj pomoći.
Etika se, međutim, ne završava unutar terapijske sobe. Ona se proteže i na naš odnos prema
kolegama, institucijama i zajednici – kroz zagovaranje mentalnog zdravlja, edukaciju
javnosti i brigu o profesionalnim standardima.
Kao terapeuti, svjedočimo kako sistemske nepravde, siromaštvo ili diskriminacija utiču na
psihičku patnju pojedinaca. Etički rad tada znači i biti glas onih koji nemaju prostor da se
čuju – jer odgovornost prema čovjeku nadilazi okvir pojedinačne seanse.
Umjesto zaključka: etika kao živa praksa
U KBT-u etika nije ideal kojem se povremeno vraćamo – to je živa praksa svakodnevnog
odlučivanja. Svaka riječ, pogled i intervencija u terapiji postaje svjesni izbor da djelujemo s
poštovanjem, autentičnošću i saosjećanjem. Etika, u tom smislu, nije ograničenje – već
prostor slobode u kojem profesionalac i čovjek u nama mogu djelovati u skladu.
Psihološko savjetovalište Domino
Udruženje za kognitivno- bihevioralnu terapiju
